U Dubrovačkoj privatnoj gimnaziji povodom Feste sv. Vlaha i Dana škole, 1. veljače 2024. od 18:30 do 21:30 sati održan je Okrugli stol za nastavnike Dubrovačke privatne gimnazije u sklopu formacije nastavnika. Za Okruglim stolom razgovaralo se o individualnom pristupu učenicima i ulozi nastavnika u novim okolnostima iz perspektive ravnatelja, nastavnika koji djeluju i u privatnim i u državnim školama, školske medicine i obiteljskog savjetovališta.
Moderatorica Okruglog stola Kristina Rožić, voditeljica stručne službe Dubrovačke privatne gimnazije, otvorila je događanje te ukratko predstavila izlagače i temu kojoj će večer biti posvećena.
U uvodnom dijelu izlaganja osnivač i ravnatelj Dubrovačke privatne gimnazije mr. sc. Tomislav Franušić predstavio je izlagačima nastavnike Dubrovačke privatne gimnazije. U svome izlaganju govorio je o viziji Dubrovačke privatne gimnazije i poticajima koji su pokrenuli tu ideju, napose zadovoljstvo kao ključni čimbenik i važnost novih referenci o tome što je sve moguće usprkos neprestanim neizvjesnostima i izostanku financijske potpore. Naglasivši da „ljubav je stvaranje čovjeka,“ osvrnuo se na adolescenciju kao razdoblje života koje nosi svoje izazove te je povezao roditeljstvo i nastavnički poziv u kvalitetama ljubavi, oprosta, strpljenja te neugasivog entuzijazma i strasti koji nas pokreću. U tome smislu, vjera u čovjeka i njegove potencijale nadilazi tek očiglednosti bodovnog praga i opetovano se pokazuje smislena kroz dobre odnose i kada đaci završe školu i upišu željene fakultete. Spomenuvši i neke od izazova poput nerealnih očekivanja ponekih roditelja, neprikladnih načina prenošenja znanja, prenatrpanih programa, digitalizacije, društva u kojem živimo, teških obiteljskih dinamika, zdravstvenih problema i sl., mr. sc. Franušić je naglasio kako upravo tu se otvara prostor za individualni pristup učenicima i za ih „pogurati naprijed“. Prepoznavajući da ni đacima ni nastavnicima nije u svemu tome uvijek lako, napose što konkretno u Dubrovačkoj privatnoj gimnaziji nedostaju nam prostor pa stoga i vrijeme u kojemu možemo djelovati te financijska sredstva, naglasio je kako Dubrovačku privatnu gimnaziju ipak ističu dva temeljna čimbenika, a to su: individualni pristup učenicima i pozitivna obiteljska atmosfera. Cilj je da se učenike ne dovede do osrednjosti, već da ih se osposobi da više ne rade ono za što dobivaju opomene, osnaži im se motivacija za učenje, poboljša koncentracija, razvije kritičko promišljanje i postigne razina znanja koja će ih osposobiti za ono što je pred njima.
Staša Aras, profesorica hrvatskog jezika i književnica, s vrlo bogatim iskustvom rada u osnovnim i srednjim školama, govorila je o razini opuštenosti i lakoće koja danas podosta izostaje u školama zbog usklađivanja svih zahtjeva te istaknula jedan od velikih problema današnjih učenika koji imaju problema s razumijevanjem jezika i jedan od, stoga najvećih izazova, kako učiniti da učenici ne zamrze školu, već da primjerice zavole čitanje. Između ostaloga, ukazala je na važnost potpore ravnatelja kako bi nastavnici imali veću slobodu u radu i kreiranju programa, poput primjerice škole u prirodi. Napose se osvrnula na iskrenost prema učenicima te kroz primjere predočila sudionicima kako individualni pristup može napraviti veliku razliku u životu učenika. Biti realan u očekivanjima i imati povjerenje u vlastitu prosudbu je također vrlo važno, naglasila je govoreći o trudu i naporima koje nastavnici ulažu u svoj rad i pripreme. Kako postići balans s privatnim životom u svemu tome, također je tema koje se Aras dotakla u svome izlaganju, naglasivši kako „samo pun i sretan nastavnik može dobro raditi svoj posao.“
Dr. med. Matija Čale Mratović, spec. školske medicine, progovorila je o dijagnozama i poteškoćama s kojima se susrećemo u posljednje desetljeće, poput dijagnoza, jezičnogovornih poteškoća, teškoća pažnje, teškoća u ponašanju, sve lošijom motorikom, anksioznosti, depresije itd., ukazujući na problem korištenja elektroničkih medija u ranorazvojnom periodu koji čine promjenu stimulacije u određenim dijelovima mozga te tamo gdje bi trebali razvijati posvećivanje pažnje zapravo razvijaju odvraćanje pažnje. Izostanak odnosa donosi velike posljedice te odgoj i identitet se danas dosta razvijaju pod utjecajem virtualnog, a ne toliko u samome odnosu. Za socio-emocionalni razvoj djeteta potrebni su i vršnjaci i kuća i škola, što danas zbog kojekakvih razloga zna nedostajati u kvalitetnom smislu. Primjerice, spomenula je, virtualni bullying. Digitalni svijet nažalost utječe na izostanak mašte i zakidanje djeci potrebe da zamišljaju jer im je sve servirano. K tome još permisivni odgoj i kupovanje ponašanja koji također doprinose stimuliranju ugode, rezultira sve skupa nažalost teškim posljedicama: porastom suicidalnosti, smanjenom empatijom, oslabljenom podrškom i lošim mentalnim zdravljem. Povećanje svih parametara depresije i činjenica da mnogi na budućnost ne gledaju s optimizmom je veliki problem. S druge strane, na nešto vedriju notu, dr. Čale je istaknula kako su nastavnici u post-COVID razdoblju puno bolje ocijenjeni nego prije. Pored tog, u svome izlaganju, dr. Čale se osvrnula na primjere suradnje škole i vanškolskih institucija te naglasila važnost neposredne komunikacije kako bi se uspješno nosilo i/ili riješilo izazovne situacije.
Mr. sc. Mladen Klanac, diplomirani psiholog iz Zadra, dugogodišnji voditelj Obiteljskog savjetovališta Zadarske nadbiskupije koji je dobar dio svog radnog vijeka proveo upravo na raznim preventivnim programima za mlade, u svome izlaganju istaknuo je kako je izuzetno bitno da se nastavnik pita „kako se ja osjećam u ulozi u kojoj jesam, kako se nosim sa svime, s čime dolazim u razred“. Nadalje, istaknuo je kako je „učenik sve ono što on živi“ te se spomenuo primjera traume u kojem je istaknuo važnost iskustva za prepoznati problem i onda kad učenik o tome ne može govoriti. Pored tog, mr. sc. Klanac je istaknuo potrebu za razvijanjem programa u koje se može uključiti i šira zajednica u pomaganje učenicima. Ističući kako su mladima potrebni odmor i spavanje i kako često ne znaju adekvatno koristiti svoje vrijeme, spomenuo se škole koja omogućuje kontakt s prirodom te važnost podučavanje učenika umijeću slušanja pa govorenja pa tek onda čitanja i pisanja, što nažalost danas često ide obrnutim redom. Naglasio je kako se mnogi nose s traumatičnim iskustvima unutar svoja četiri zida te da entuzijazam nastavnika mora biti baziran na onome što sada i ovdje možemo napraviti, kako radeći na odnosu s učenicima, tako i u tome da zainteresiramo učenike za učenje. Osvrnuvši se na naputke talijanskog psihoanalitičara Massima Recalcatia i don Bosca u svojoj odgojnoj metodi, mr. sc. Klanac je podcrtao važnost autentičnosti i ljubavi u pristupu učenicima, imajući na umu da oni nisu još izgrađene osobe, već da imamo vrlo ozbiljnu i aktivnu ulogu u doprinosu toj izgradnji. Spomenuo je kako učenici i slušaju i gledaju nastavnike te, citirajući don Bosca, nabrojio i pojasnio nekoliko konkretnih smjernica: prvo sa sobom izići na kraj, bez prijezira u očima, bez pogrde u ustima, milosrđe u trenutnom času i nada za budući čas. Elaborirajući svoju misao, izlagač se spomenuo također i Sokrata te rekao kako je važna uloga nastavnika u tome da učenik zavoli učenje, a to može tako što prvo stvori odnos s nastavnikom i odnos sa znanjem. U osvrtu na tehnologiju, naglasio je kako je naša zadaća vidjeti i iskoristiti dobre strane korištenja tehnologije te kako se nositi s onim negativnim.
Nakon izlaganja, uslijedila je kratka pauza uz zakusku te se rasprava nastavila aktivnim sudjelovajnem svih prisutnih.
Možda će Vas zanimati
02/02/2024
